Sveto pismo
Naslovna
Šta to znači Hrišćanstvo?
Hrišćanstvo u Crnoj Gori
Sveto pismo
Šta je to Crkva?
Naša crkva
Šta mi vjerujemo?
Duhovne pjesme
Omladinska grupa
Linkovi
Kontakt

ćirilica

Da li mogu vjerovati Bibliji?

Uvod

Kako da znamo da je Biblija koju danas posjedujemo bar približno slična originalu? Zar nijesu razni ljudi koji su prepisivali spise kroz vijekove mogli neke stavove umetnuti ili druge izbrisati ili uljepšati zapise, tako da do danas prava poruka Biblije ostane nepoznata? Ovo su neka od pitanja koja se često postavljaju sa ciljem da diskredituju temelj na kome počiva čitava hrišćanska vjera.

Tri greške koje se trebaju izbjeći:

  • Ne prihvataj zdravo-za-gotovo nadahnuće i nepogrješivost Biblijskih spisa ako želiš da dokažeš njihovo nadahnuće i nepogrješivost. Na zastupaj stav da je Biblija nadahnuta ili nepogrješiva samo zato što se to tako tvrdi. To je cirkularno rezonovanje.
  • Kada razmatraš originalne spise, zaboravi na sadašnju formu Biblije i smatraj ih onim što oni jesu - grupom drevnih pisanih izvora.
  • Ne počinji sa modernim "autoritetima" da bi se zatim okrenuo dokumentima koji treba da pokažu da li su autoriteti u pravu ili ne. Počni sa samim dokumentima.

Procedura provjeravanja valjanosti dokumenta

K. Sanders navodi tri testa za provjeru pouzdanosti koji se upotrebljavaju u opštoj istoriografskoj i literarnoj kritici:

  1. bibliografski test (npr. uporediti tekst originalnog zapisa sa kopijama ili rukopisima tog istog teksta koje danas posjedujemo)
  2. unutrašnji dokaz (šta taj spis tvrdi za sebe)
  3. spoljašnji dokaz (kako se sadržaj datog teksta slaže ili potsjeća na činjenice, datume, ličnosti o kojima govore drugi spisi iz istog vremena)

Mozda je ovdje značajno pomenuti da je Sanders profesor vojne istorije, a ne teolog. On je koristio ova tri testa u svom proučavanju istorije vojnih dešavanja.

Razmotrićemo bibliografski ili tekstualni dokaz za pouzdanost Biblije:

  • Stari zavjet

    Ključno pitanje koje se postavlja u ovom proučavanju i Starog i Novog zavjeta je:" Da li možemo da rekonstruišemo spise dovoljno dobro iz najstarijih pisanih dokumenata, iako ne posjedujemo originalni rukopis ili odlomke Biblije, tako da dobijemo istinitu, neiskrivljenu sliku o ljudima koji su postojali, mjestima i događajima?

  • Pisar

    U drevno doba, biti pisar je bilo profesionalno zanimanje. Nijesu postojale stamparije pa su ljudi obučavani da prepisuju dokumenta. Taj zadatak je obično povjeravan nekom pobožnom Jevrejinu. Pisari su vjerovali da se susreću sa samom Božijom Riječju i zbog toga su bili izuzetno oprezni u prepisivanju. I nijesu olako zapisivali stvari. Najranija kompletna kopija hebrejskog Starog zavjeta datira iz 900te godine.

  • Mazoretski tekst

    Početkom desetog vijeka (916. godine), postojala je grupa Jevreja koji su se nazivali Mazoreti. Ovi Jevreji su bili jako precizni u prepisivanju. Tekst koji su imali bio je ispisan velikim slovima bez znakova interpunkcije i bez podjele po paragrafima. Mazoreti bi na primjer prepisivali Knjigu proroka Isaije i kada bi završili prepisivanje izbrojali bi slova. Potom bi pronasli koje je slovo u sredini knjige, i ako se ne bi poklopilo, pravili bi novu kopiju. Sve kopije hebrejskog teksta iz ovog perioda koje danas postoje pokazuju iznenađujuću podudarnost. Poređenja Mazoretskog teksta sa ranijim latinskim i grčkim verzijama takođe su dokazala da je prepisivanje rađeno vrlo pažljivo sa jako malim odstupanjima u toku razdoblja od 100. godine prije Hrista do 900. godine. Međutim, danas posjedujemo jako malo starih dokumenata pisanih na hebrejskom koji bi se mogli uporediti sa mazoretskim tekstom iz desetog vijeka.

  • Svici Mrtvog mora

    1947. godine jedan mladi stočar Beduin pronašao je jako čudane glinene sudove u pećinama na obali Mrtvog mora. U sudovima su bili kožni svici. Otkriće ovih svitaka iz Mrtvog mora iz Qumran je pozdravljeno kao izuzetno arheološko otkriće dvadesetog vijeka. Svici su otkrili da se u toj dolini od 150.godine prije Hrista do 70. godine širila zajednica monarha koji su se bavili poljoprivredom. Vjeruje se da su, kad su vidjeli da Rimljani napadaju zemlju, oni stavili svoje dragocjene i dugo čuvane kožne svitke u sudove a zatim ih sakrili u pećinama u liticama sjevero-zapadno od Mrtvog mora.

    Ti svici sadrže kompletnu kopiju Knjige proroka Isaije, djelove kopije knjige proroka Isaije koji sadrze veliki dio knjige (Isaija 38:6) i segmente gotovo svih knjiga Starog zavjeta. Najveći dio segmenata odnosi se na sadržaj knjige proroka Isaije i na Petoknjižje (Postanje, Izlazak, Levitski zakoni, Brojevi i Ponovljeni zakoni). Tu su takođe nađene i Prva i Druga knjiga Samuilova, doduše kao pocijepana kopija, kao i čitava dva poglavlja Knjige proroka Avakuma. Pored toga, tu je pronađeno i veliki broj nebiblijskih svitaka koji se odnose na osnivanje te zajednice.

    Ovi dokumenti potiču iz oko 100. godine prije Hrista. Značaj ovog otkrića, a posebno kopije knjige proroka Isaije, prepoznao je Merrill F. Unger kada je rekao: "Ova komletna kopija knjige proroka Isaije je sa razlogom izazvala oduševljenje, jer je to prvi veliki Biblijski rukopis tako velike starosti koji će biti obnovljen. Posebno oduševljava činjenica da je ovaj rukopis stariji hiljadu godina od najstarijeg hebrejskog teksta koji je sačuvan u mazoretskoj tradiciji.

    Najveći značaj ovih Qumran dokumenata je u tome što su pružila mogućnost da se sa njima porede Mazoretski hebrejki tekstovi i da se na osnovu toga utvrdi njihova valjanost. Na osnovu tog proučavanja, ako bi se našle, u tekstovima koji se mogu porediti, male ili nikakve razlike, moglo bi se pretpostaviti da su Mazoretski pisari bili isto tako vjerni u prepisivanju i ostalih Biblijskih tekstova koji se u ovom istraživanju nijesu mogli porediti sa Qumran dokumentima.

    Šta se zaključilo? Poređenje Qumran rukopisa Knjige proroka Isaije sa Mazoretskim tekstom pokazala je se izuzetno poklapaju: "Poređenje Knjige proroka Isaije glave 53 pokazalo je odstupanje u samo 17 slova od Mazoretskog teksta. Od toga 10 slova predstavljaju samo razlicito zapisivanje jedne iste riječi, tako da ne mijenjaju značenje riječi. Èetiri slova predstavljaju jako male razlike koje imaju više stilistički nego sadržinski značaj, kao što je na primjer prisustvo veznika. Preostala 3 slova po kojima se rukopisi razlikuju su slova za označavanje hebrejske riječi "svjetlost". Ova riječ je pridodata tekstu nakon "oni će vidjeti" u jedanaestom stihu. Od 166 riječi koje su sadržane u ovom poglavlju samo se ova jedna riječ može dovesti u pitanje a ni ona uopšte ne mijenja značenje odjeljka. Naučnici su objasnili da je ovo bilo tipično za čitav rukopis knjige proroka Isaije.

  • Septuaginta

    Grčki prevod Starog zavjeta koji se naziva Septuaginta, takođe dokazuje preciznost prepisivača od kojih imamo Mazoretski tekst. Septuaginta se često označava kao LXX jer ju je navodno uradilo sedamdeset hebrejskih naučnika u Aleksandriji oko 200. godine prije Hrista. Ispostavilo se da je LXX gotovo bukvalan prevod sa hebrejskog i rukopisi sa kojima danas raspolažemo su u stvari jako dobre kopije originalnog prevoda.

    U svojoj knjizi "Da li se Bibliji može vjerovati" Laid Harris je zaključio: "Sada možemo biti sasvim sigurni da su oni koji su prepisivali Stari zavjet to radili veoma pažljivo i precizno, čak i daleke 225. godine prije Hrista ... zaista, bila bi ishitrena svaka sumnja i poriocanje toga da danas posjedujemo Stari zavjet koji je jako sličan onome koji je imao Jezdra kada je propovijedao Božiju riječ onima koji su se vratili iz Vavilonskog ropstva."

  • Novi zavjet
    • Dokaz grčkog rukopisa:

      Danas postoji očuvano preko 4,000 različitih drevnih grčkih rukopisa, pisanih na različitim materijalima, koji sadrže čitav Novi zavjet ili njegove djelove.

    • Papirusi i pergamenti:

      U ranom razdoblju hrišćanstva za pisanje se najviše koristio papirus. Jako izdržljivi trščani štapovi iz doline Nila su lijepljeni jedan za drugi, slično šperploči, a zatim su ostavljani da se osuše na suncu. U dvadesetom vijeku su otkriveni ostaci mnogih dokumenata (kako biblijskih tako i nebiblijskih) koji su pisani na papirusu, i to naročito u zemljama sjeverne Afrike i Srednjeg Istoka.

    • Drugi materijal koji se koristio bio je pergament. Pravljen je od ovčije ili kozje kože i bio je u širokoj upotrebi do kraja srednjeg vijeka kada je zamijenjen papirom. To je bio jako rijedak i skup materijal i stoga je korišten skoro isključivo za pisanje važnih dokumenata.

Primjeri:

  1. Codex Vaticanus i Codex Siniaticus

    Ovo su dvije izvanredne kopije čitavog Novog zavjeta koje su pisane na pergamentu a koje potiču iz četvrtog vijeka ( 325-450. god.)

  2. Stariji papirusi

    Još stariji od Vaticanus-a i Sanaticus-a su fragmenti i kopije na papirusu djelova Novog zavjeta. Posebno dragocjeni su Cheaster Beatty papirus (P45,P46,P47) I Bodmer papirus II, XIV, XV (P46, P75).

    Samo iz ovih pet rukopisa možemo sastaviti čitava Jevanđelja po Luki i Jovanu, Poslanicu Rimljanima, Prvu i Drugu poslanicu Korinćanima, poslanice Galatima, Efescima, Filipljanima Jevrejima i djelove Jevanđelja po Mateju i Marku, Djela apostolska i Otkrovenje. Pri tom samo nedostaju pastoralne poslanice (Poslanica Titu i Prva i Druga poslanica Timoteju) i od opštih poslanica: Poslanica apostola Jakova, Prva i Druga poslanica apostola Petra, kao i Prva, Druga i Treća poslanica apostola Jovana.

  3. Najstariji odlomci

    Možda najstariji očuvani dio Pisma je dio kodeksa na papirusu koji sadrži Jevanđelje po Jovanu 18:31-33 i 37. Naziva se Rylandsov papirus (P52) i datira iz 130. godine a pronađen je u Egiptu. Rylandsov papirus je primorao kritičare da u prvom vijeku vrate četvrto jevanđelje i da se odreknu tvrdnje da njega nije mogao napisati apostol Jovan.

    Na ovaj način dokazujući na osnovu rukopisa mogu se povezati postojeći djelovi papirusa i pergamenata i kopije Novog zavjeta sve do gotovo prvog vijeka.

Verzije (prevodi)

Pored postojećih grčkih rukopisa, postoji još preko 1000 kopija i djelova Novog Zavjeta na sirijskom, koptskom, armenijskom, gotskom i etioskom jeziku kao i oko 8000 kopija na latinskom, pri čemu neke datiraju iz perioda Jeromovog originalnog prevoda iz 384-400. godine.

  • Crkveni oci

    Još stariji dokaz novozavjetnog teksta se nalazi u hiljadama citata pronađenih u djelima crkvenih otaca (to su bili sveštenici u ranom razdoblju hrišćanstva, u periodu od 100-450. godine), koji su bili sljedbenici apostola i koji su vodili crkvu, počevši sa Klimentom iz Rima.

    Takođe je zaključeno da bi se čitav Novi zavjet, ukoliko bi svi Novozavjetni rukopisi i gore pomenute verzije odjednom nestali, mogao obnoviti na osnovu navoda crkvenih otaca, sa izuzetkom nekih petnaest do dvadeset stihova.

  • Poređenje

    Dokaz o ranom postojanju novog zavjeta je sasvim jasan. Bogatstvo dokumenata za Novi zavjet postaje još značajnije ukoliko ga poredimo sa ostalim starim dokumentima koje smo prihvatili bez puno zapitkivanja.

Autor & DjeloŽivotni vijek autoraKada se desio događaj?Kada je zapisan?*Najraniji postojeći rukopis**Interval između: događaja i zapisaInterval između: Događaja i cjelovitog rukopisa
Matej,
Jevanđelje
oko 0-70?4 prije Hrista - 3050 - 65/75oko 200<50 godina<200 godina
Marko,
Jevanđelje
oko 15-90?27 - 3065/70oko 225<50 godina<200 godina
Luka,
Jevanđelje
oko 10-80?5 prije Hrista - AD 3060/75oko 200<50 godina<200 godina
Jovan,
Jevanđelje
oko 10-10027-3090-110oko 130<80 godina<100 godina
Pavle,
Poslanice
oko 0-653050-65oko 20020-30 godina<200 godina
Josifus,
Rat
oko 37-100200 prije Hrista - 70oko 80oko 95010-300 godina900-1200 godina
Josifus,
Antikviteti
oko 37-100200 prije Hrista - 65oko 95oko 105030-300 godina1000-1300 godina
Tacitus,
Ljetopis
oko 56-12014-68100-120oko 85030-100 godina800-850 godina
Seutonius,
Biografije
oko 69-13050 prije Hrista - 95oko 120oko 85025-170 godina750-900 godina
Plini,
Poslanice
oko 60-11597-112110-112oko 8500-3 godina725-750 godina
Plutarch,
Biografije
oko 50-120500 prije Hrista - 70oko 100oko 95030-600 godina850-1500 godina
Herodot,
Istorija
oko 485-425 prije Hrista546-478 prije Hrista430-425 prije Hristaoko 90050-125 godina1400-1450 godina
Ticijes,
Istorija
oko 460-400 prije Hrista431-411 prije Hrista410-400 prije Hristaoko 9000-30 godina1300-1350 godina
Ksenofon,
Ratni pohod
oko 430-355 prije Hrista401-399 prije Hrista385-375 prije Hristaoko 135015-25 godina1750 godina
Polibius,
Istorija
oko 200-120 prije Hrista220-168 prije Hristaoko 150 prije Hristaoko 95020-70 godina1100-1150 godina

*Gdje postoji kosa crta, prvi datum je precizniji dok je dugi slobodniji
**Rukopisi Novog zavjeta su u djelovima: Najraniji cjelovit rukopis datira iz 350.godine, vremenska razlika između događaja i kompletnog rukopisa je oko 325 godina.

Zaključak

U svojoj knjizi Biblija i arheologija, Ser Frederic G. Kenyon, bivši upravnik i direktor biblioteke Britanskog muzeja, je rekao: "Interval, dakle, između datuma kad je napisan original i najranijeg dokaza koji danas postoji je neznatan i svaka osnova za sumnju u činjenicu da danas imamo Pismo onako kako je u početku napisano je u potpunosti srušena. Može se smatrati da je konačno utvrđena i autentičnost i opšti integritet novozavjetnih knjiga.

Ako bi bili skeptični oko 27 dokumenata iz Novog zavjeta i ako bi rekli da su nepouzdani, to bi bilo isto kao izbrisati sve stare dokumente, jer nema ni jednog dokumenta iz starog vremena koji je biografski dokazan kao ovi dokumenti Novog zavjeta.

B.F. Westcott i F.J.A. Hort, koji su sastavili Novi zavjet na grčkom jeziku, takođe su prokomentarisali: "Ako se ignorišu relativno male začkoljice kao što su promjena redoslijeda riječi, dodavanje ili izuzimanje članova ispred nekih riječi i sl., tekstovi koji bi još uvijek mogli biti pod znakom pitanja (po našem mišljenju) ne čine više od hiljaditog dijela čitavog Novog zavjeta". Drugim riječima, male promjene i varijacije u rukopisima na mijenjaju glavnu doktrinu: ni najmanje ne utiču na hrišćanstvo. Poruka je ista sa ili bez varijacija. Mi imamo Božiju Riječ.


Prva strana | Biti hrišćanin | Hrišćanstvo u CG | Sveto pismo | Crkva | Naša crkva | Šta mi vjerujemo | Duhovne pjesme | Omladinska grupa | Linkovi | Kontakt

 

 

 

Stranica promijenjena: 4. februar 2012.
©Biblijska hrišćanska zajednica u Nikšiću